poetika žudnje

OPIS BLOGA

Blog je nastao 13.04.2014.
Na njemu objavljujem svoje ljubavne i erotske stihove, prozu rjeđe, a ponekad izbacim fotopost.
Ovdje su i tragovi stihova poznatih pjesnika, kao i onih nepoznatih.
Svi oni su u susretu sa životom, njegovu esenciju stihom uobličili...i poteče izvor ljepote koji za prisvajanje nije.
Dijeleći bistrinu ljepote tog izvora imena Poezija - bistroća ljepote življenja se umnožava!
Zato pišem...


zahira.1604@yahoo.com



moj drugi blog @Zahira




KUTAK U CRVENOM

MOLITVA LJUBAVI


Kad me ispuniš
postajem svijetao iznutra
i svijetleći, obasjavam prostor
u koji te unosim.

Kad te nestane
odjednom potamnim.

Tvoje useljavanje i iseljavanje
preobražava me
kao što mijene preobražavaju godine.

Ako sam godina koja po tebi ima svoja doba
daj
u trenutku moga djela
ostani prisutna u meni.

Tek tako bih
nestvaran za život
sjao
iz krute skamenjene prošlosti
u nedodirnute zrakama tvoje nježnosti
tamne ponore duša.

J. Pupačić







S ovog bloga objavljeno je u knjizi grupe autora "I ja imam post" na stranicama 330-340

"Trag u beskraju"


Veći od samog sebe

Jednota

Čuvat ću te

Našom ulicom

Kap

Stare duše

Bijelo

Usne

Struna

Poljubac

Spokoj

Zanos

Postojim

Mogla bih

Poezija tijela

Znaš

Kad uzme me daljina

Drugog puta

Trebaš mi

Pišem Ljubav





**********************************

PLAVI KUTAK

MORE

I gledam more
gdje se k meni penje
i slušam more
dobro jutro veli
i ono sluša mene
i ja mu šapćem
o dobro jutro more
kažem tiho
pa opet tiše
ponovim mu pozdrav
a more sluša
pa se smije
pa šuti
pa se smije
pa se penje
i gledam more
i gledam more zlato
i gledam more
gdje se k meni penje
i dobro jutro kažem
more zlato
i dobro jutro more
more kaže
i zagrli me more
oko vrata
i more i ja
i ja s morem zlatom
sjedimo skupa
na žalu vrh brijega
i smijemo se
i smijemo se moru

J. Pupačić







Plavo s mog bloga


Moje Zlato (3)

Moje Zlato (2)

Moje Zlato (1)

U odmaku

Odsutna...od sutra

Moje Srebro

Život je lijep! (4)

Život je lijep! (3)

Život je lijep! (2)

Život je lijep! (1)

DAAAA...

Tu sam usidrena...





**********************************

Moji haiku pokušaji


Svaka klupa ima svoju priču

Klupa (nagrađen 1. mjestom na blogerskom natjecanju za "Haiku - tema jesen" sretan)

Maslina

List


poetika žudnje

utorak, 30.09.2014.

Život je lijep! (1)

Oduvjek sam željela posjetiti pučinske otoke Brusnik i Svetac (službenog imena Sv. Andrija) viškog akvatorija.
I ne bi to bio problem da sam ljubitelj turističkih izleta, u smislu brzopoteznih i površnih osvrta u gomili, na nešto fascinirajuće ljepote gdje vrijeme broji se na bezbroj načina, ukoliko se broji nešto toliko nebitno u ovom malom kutku svemira.
Da bi bilo sve po mom nije mi preostalo drugo nego da se "pozovem u goste" kod dugogodišnjeg prijatelja koji... - ovo nije bitno!
Bio je to izlet, po današnjim mjerilima, u "prapovijest" životnog standarda i navika svakodnevnice.
Prava robinzonska avantura s naglaskom da tek jedna kuća u uvali na Svecu ima solarnu energiju...a ta nije "naša".
Dakle, dani bez televizije, bez interneta i mobitela (nema signala), bankomata (na snazi je isključivo robna razmjena...novac gubi na značenju), večer provodiš uz svjetlost mjesečine ili voštanice, jelo pripremaš na "živoj" vatri u kaminu
dok je plinsko kuhalo izum za slučajeve lijenosti (čitaj: nužnosti), a voda za piće,
"tuširanje" i sl. je...kišnica iz gustirne!!!
Iznenada je uslijedio poziv da konačno realiziram svoju zamisao jer...trebalo je doći na red.
Mnogo je ljubitelja robinzonskog turizma, a kapaciteti su vrlo ograničeni.



Tog dana je i nebo bilo naklonjeno mojoj pustolovini...





More je ljubilo putanju jedrenjaka spajajući se s nebom...na horizontu su obrisi otočića Jabuka kojeg za ovog putovanja
nećemo obići jer iako oku izgleda blizu...izraženo morskim miljama ipak nije tako.
Drugog puta ćemo...na moj tužni izraz lica tuzan odgovara onaj koji bolje razumije morske milje od mene...yes






Naš cilj je lijevo Brusnik, desno Svetac...kaže "kapo"...






Još bliže cilju...pogleda uprtog u daljinu, želeći svaku prijeđenu milju osjetiti kao otkucaje vlastitog srca, gotovo da više i ne pričam...






Brusnik uronjen u modrinu...






Brusnik uronjen u tirkiz...






Otoče, kako nas postojanošću gordo dočekuješ...
Znam...i ja tebe!






Približavamo se iskrcavanju na plažu Brusnika...opći dojam je pomalo apokaliptičan čim se suce malo skrije.
Nije da se sprema nevrijeme, ne...jednostavno je boja kojom otok vibrira takva...ozračje koje odašilja drugačije je od uobičajnog...pomalo se gubite u nadnaravno.
Otok je vulkanskog porijekla, u njegovim je stijenama visoki postotak željezne rudače stoga kompas tu nije u funkciji, ne pokazuje pravi smijer...a i moj unutrašnji pomalo "šteka".
Brusnik je spomenik prirode. Koračajući njime, koračate stvrdnutim ostacima lave.
Njegove je staze vrijeme uljepšavalo 150 milijuna godina (?) da bi i moje stopalo danas gazilo njime.



Nautičari i ovdje ostavljaju svoje tragove destrukcije.
Sve više pohode ovu ljepotu koju ne doživljavaju, pa je tako i ne zaslužuju, čast izuzecima, ostavljajući nemarno svoje tragove u očekivanju da će i ovdje doći komunalci pokupti njihovo smeće.
Strahovito me ljuti toliki ljuski nemar!
Ovdje i sama buka narušava prirodnu ravnotežu otoka.
Buka ovdje ne postoji!






Ovi oblutci plaže su, kao što već rekoh, vulkanskog porijekla, a ovako modelirani morem i vremenom prekrasno izgledaju...
Zakonom je zabranjeno odnositi ih s plaže...jer se kao takvi "ne stvaraju"...sve do neke nove erupcije pomislim dodirivajući to blago prirode za koje mogu samo pretpostaviti vrijeme nastanka na zamišljenoj crti vremena...ako uopće mogu i to (?)






Moram stavi i ovu fotku oblutaka jer se ne mogu odlučiti koja mi je draža...gornja ili ova...






Endemska vrsta guštera: brusnički crni gušter koji obitava samo ovdje, crne je boje s tirkiznim pjegama uzduž boka koje iz daljine izgledaju kao linija...






Ova je fotka "kupljena" od još jednog "vremenskog putnika" našeg jedrenjaka, jer onaj moj gušter pobježe kad sam ga htjela slikati izbliza...
Tri svoje slike sam trampila za jednu ovu! Ma...
Ionako su sve moje ostale bolje od njegovih i neće više dobiti niti jednu...a kad malo bolje pogledam...hmm... nema baš šta ni za ponuditi.cerek
Učim surovost života Brusnika!smokin






Kapare... "prave brusničke" thumbup...samoniklo bilje čiji se pupoljci beru (one kuglice) prije nastanka nježnog cvijeta...drže se u morskoj vodi neko vrijeme da bi sol isprala gorčinu okusa, zatim se stavljaju u dobru domaću kvasinu....i jedva dočekate njihovu konzumaciju!
Također se na sličan način mogu konzumirati i listovi kapare.
Pri branju treba imati mjeru...ne dozvoliti istrebljenje te samonikle, često nepristupačne biljne vrste.
Kaparu je teško presaditi, zaljubljenu otrgnuti iz zagrljaja kamena, mora, soli i sunca...
Kad se kao zeleni vodopad spušta niz hrid prkoseći vjetrovima i žegi, cvjetovima usmjerena
suncu i modrini bespuća neda se brati...možete je samo, tako nedodirljivu, zadivljeno promatrati
uzdišući za njom, kao za samozatajnom ljepoticom...






Moram i ovu fotku staviti da se "ne svađa" s onom gornjom...






Odoh i ja do ponožja najvišljeg vrha Brusnika radi...






pogleda koji "puca" na otoke u daljini - Vis lijevo, Biševo desno...






- A šta je ovo? - pitam.
Kanjon isprepleten kamenim bazenima (?) kažu jedni...
Slana jezerca (?) kažu drugi...
Nešto toliko neočekivano i odudarajuće...kažem ja.
Naime, prema zapadnoj strani Brusnika nailazi se na ovaj fenomen. Dio otoka pod morem prošaran
je kanalima tako da morska voda prodire na površinu stvarajući bazenčiće.
Dubina bazenčića ovisi o plimi i oseki...trenutno gledamo plićinu, a ne dubinu.
Ali za jakog juga, osobito zimi, ta se udolina toliko ispuni morem stvarajući takoreći od jednog otoka dva odvojena otočića.
Nazivaju ih još i prirodnim jastožerma, jer su ribari prije, dok bi ribarili u brusničkim vodama, u njima ulovljene jastoge održavali na životu.
Normalno, to se odvijalo u zimskim mjesecima jer tada na snazi nije bio lovostaj.
Sada se jastozi love samo ljeti, tako da prirodne jastožere nemaju svoju svrhu...osim da se posjetitelji čude umijeću nenadmašnosti u idejama i suradnji čovjeka i prirode.






Puno toga vrijedno spomena nije ovim postom rečeno. Toliko je zadivljujućih detalja...
Priznajem, nisam bila spremna na tolike neočekivanosti na otoku da bi sve zabilježila fotografijom i popamtila detaljno izlaganje "vodiča putovanja" kako bi viđeno adekvatno prenjela Vama.
Zato se, normalno, bilježim za još jedan obilazak....



Napuštamo neobičnost ozračja Brusnika i idemo dalje prema susjednom otoku Svecu...
Plovilo nas čeka...gumenjakom do jedrenjaka...a tko hoće može i plivajući...mislim do jedrenjaka, ne do Sveca.smijeh


Oznake: ljeto 2014


- 00:43 - Komentari (50) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< rujan, 2014 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Ožujak 2018 (1)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (2)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (7)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (2)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (8)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (4)
Studeni 2015 (15)
Listopad 2015 (15)
Rujan 2015 (14)
Kolovoz 2015 (14)
Srpanj 2015 (7)
Lipanj 2015 (7)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (4)
Ožujak 2015 (7)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (13)
Prosinac 2014 (8)
Studeni 2014 (20)
Listopad 2014 (12)
Rujan 2014 (12)
Kolovoz 2014 (10)
Travanj 2014 (1)







IGRA PERLI

Pratimo se pogledima
u kao slučajnom susretu
kroz zavjesu dima
ispušenih cigareta
polupijanih gostiju
i neuglednog barmena.

Sitni su noćni sati...

Znam tok tvojih misli,
da golicam ti maštu,
znam sve puteve
nestanka s lica zemlje.
Gledamo u oči
nelagodi mogućnosti.

Otkucavaju minute...

Hrvaš se s njima.
Stavljam te na kraće,
povlačim na bliže,
otirem nervozu
ove zaparne noći
usnama, po tvom torzu.

I tražim te na niže...

Dozvoljavam ti da misliš
da kreator si trenutka
u kojem zaboravit ćeš
sve do sad viđeno,
da paradoks smo slučaja
poreći ćeš pred zoru.

I svoje godine i svoje ime...

Prešućujem mudro
da vrijeme je igri.
U dosluhu s trenutkom
čujem mu šapat:
"Kad ga ne bi bilo
trebala bi ga izmisliti!"

Oteli smo noć od nepozvanih...

@zahira



Image result for black lace and pearls




PRVI GUTLJAJ JUTRA

Osjećaš li, najdraža moja,
kako se ova blažena noć
polako približava kraju,
a mi bez straha vodimo ljubav,
jer naši vrući dodiri
ne odlaze u zaborav.
Naša postelja, mila,
i dalje nijemo gori,
i poljupci što u nama sjaje,
ne žele nikamo otići.
Zato slobodno kucaj srcem,
i ne traži u osmjehu
škrte tragove sjetnih svitanja.
Nema više slijepe magle
i ne guši tvoj san.
Nikakva opora i hladna tuga
u tvoje zagrljaje neće ući.

Znam, teško je pronaći
tišinu u šuštanju lišća,
ali vjeruj svome tijelu,
duboko udahni zoru
i sa moga željenog tijela
ispij prve gutljaje jutra,
usne će ti napuniti suncem.
Raširi me pod sobom,
pod topla bedra smjesti,
u vlažne uzdahe primi.
Sa plavetnih visina
svojom mirnom dušom uzmi
i s njom me zauvijek veži.
Ne boj se, jedina moja,
samo se prepusti meni,
jer na tvojim obrazima
i poslije mjesečine postojim.

Zal Kopp






ZAVOLJELA SAM

Izlomili smo pokretima tijela
mnoge noći bez sna
na onoj postelji što
neponovljivu priču čuva.
Zavoljela sam sjene na zidu,
miris kojim se opijam
kad uzbuđena sam
i tvoje dlanove na svojoj koži.
Često sam dolazila i odlazila zadovoljena,
privržena tvojim potrebama.
Na tvojim preponama
vječnost sam upoznala
i želju nepresušnu kojom sam
duboko ispunjena.
Zavoljela sam tvoj jezik
i maštovitost putanje
kojom istražuješ osjetila.
Podala sam se iscrpljenim jutrima
koračajući kroz dan
s mirisom tvojim u nozdrvama.
Udišem strast kad sam ti blizu,
dodirujem nježno pažnju kojom me daruješ
i povlačiš pod sebe - osjećam tvoje sve.
Zavoljela sam tvoje riječi i ugrize,
slatku bol koja struji i bridi
u mojim osjetljivim grudima
i njenim završecima.
U grudima čuvam te.
Jesam li ti ikad priznala
koliko sam u tebi izgubljena?
Zavedena i ushićena tvojim postojanjem
beskrajno ti zahvalna.
Zavoljela sam tvoju muškost,
glorificirajući pojam čvrstoće,
napete želje kojom prodireš
u srž ženstva mog.
Drobili smo čežnju
spojivši udaljene svjetove
i žudnju u prah smo pretvorili
prvim poljupcem nježnosti.
Miješali smo vlažnost uzavrele kože
stisnuti u strastvenom klinču
nesputanošću obdareni.
Kretnjama svojeg tijela
gipkošću nadjevena - probala sam te svakako.
Voljela sam svaki trenutak uz tebe.
Vrisak zadovoljstva
i uzdahe što vrhuncu streme.
Volim te i danas prelaskom bosih stopala
preko praga mog istinskog nemira.
Nazivam te svojim uzbuđenjem
i ljubavlju stvarnom.
Prokleto živom i postojanom.
U sebi čuvam te.

Gordana Majdak



Image result for black and white photography with red color splash




LINIJA

Požudna ja misao
gusto utkana
u zraku prostora
kojeg dijelimo;
blud se lijepi
za našu vlažnu kožu.

Procvale mi grudi
bestidno pozivaju
nemir tvojih dlanova;
tvoj se jezik
mokro
poigrava njima.

Potčinjenoj Erosu
što iz tebe kipti,
snazi vulkana
kojom eruptiraš u meni,
zapešća mi
prikovana držiš.

Ruke tvoje
na mojim bokovima
ritam predaje nameću;
sustižem te zračnom linijom
udaljenosti
od tebe do mene.

@zahira